Čimbenici koji se odnose na svojstva materijala
- Vrsta osnovne smole: Otpornost na starenje značajno varira među različitim visoko-temperaturnim plastikama; na primjer, radni vijek visoko{1}}tehničke plastike kao što su PPS i PEEK daleko premašuje onaj standardnog PP-a ili ABS-a.
- Kemijski strukturni nedostaci: ranjiva mjesta unutar molekularnog lanca-kao što su nezasićene dvostruke veze, grane ili karbonilne skupine-osjetljivija su na napade vanjskih čimbenika, ubrzavajući kidanje molekularnog lanca.
- Sustav aditiva: uključivanje aditiva kao što su antioksidansi, UV apsorberi i svjetlosni stabilizatori izravno određuje otpornost materijala na starenje; nedostatak ovih aditiva može drastično skratiti njegov vijek trajanja.
- Punila i sredstva za ojačavanje: ojačanje staklenim vlaknima može povećati otpornost na toplinu, dok punila poput kalcijevog karbonata mogu ubrzati proces foto-starenja.
Vanjski čimbenici okoliša
- Termo-oksidativno starenje: Dugotrajno izlaganje visokim temperaturama u kombinaciji s kisikom ubrzava auto-oksidaciju molekularnih lanaca; kada temperature daleko premašuju granicu tolerancije materijala, brzina starenja raste eksponencijalno.
- Foto-starenje: UV energija može izravno prekinuti C-C i C-H kemijske veze u plastičnim molekulama, pokrećući lančanu-reakciju oksidacije koja uzrokuje da materijal požuti, postane lomljiv i podvrgne se kredanju površine.
- Hidrolitičko starenje: Molekule vode napadaju i razbijaju molekularne lance; brzina hidrolize značajno se povećava u kiselim ili alkalnim sredinama, što dovodi do oštrog pada čvrstoće materijala.
- Ostali agensi iz okoliša: Čimbenici kao što su ozon, kiseli ili alkalni kemijski mediji i mikroorganizmi mogu djelovati sinergistički kako bi ubrzali starenje i razgradnju materijala.